Priča o bandu Baltazar započinje 2005. godine upoznavanjem Husa i Lea, dvoje istarskih glazbenika koji su svojim dosadašnjim radom i načinom života osjetili potrebu za zajedničkim stvaranjem. U periodu do 2007. godine razvijala se koncepcija i vizija banda koja je stvaralačkim radom nekih Husovih mozaičkih, paralelnih svjetova, naizgled ležernih, a u stvari emotivno jakih, dubokih unutarnjih previranja usmjerila glazbeni izričaj banda. Nakon fuzije ovo dvoje rock individualaca u jedan zajednički glazbeni krug, te željom i potrebom za izražavanjem istosmjerne snage kroz ponekad suprotne, ali istovremeno nadopunjavajuće slike mladosti i mudrosti, nastajao je izvrstan spoj pretočen u jedanaest autorskih pjesama koje se mogu karakterizirati kroz široko-proživljeni spektar života i time povezati djeliće ljubavi, samoće, poticajnog sarkazma, prkosne neshvaćenosti, i nemira u stvaran svijet njihovih pjesama. U stalnoj potrazi za proširenjem prostora za glazbenim druženjem 2009. godine kreću za Zagreb gdje je u njihov spoj glazbenog kruga zalutao i Medo - bubnjar, a ubrzo je i nakon njega svom centrifugalnom silom u taj krug uletio i Sale - basista. Tu se zaokružuje i zatvara potpuna slika Baltazara u glazbenom smislu. Band je osim jedanaest autorskih pjesama na albumu pod imenom "Nemirno dijete" odao počast obradom jedne pjesme velikanima ex yu-scene EKaterini Velikoj.